● Ima li u našim gimnazijama preterećivanja
Glasovi ili bolje tužbe, što se od vremena do vremena iznose u različitim našim novinama, kao da potvrđuju pitanje na čelu postavljeno. A tko se tuži? Jamačno roditelji savjesne djece svoje, pa ih boli, kad vide, kako se često dijete muči, da zadovolji zahtjevima škole. […]
Otac jedan, koji se potpisao kao “otac pedagog”, u broju 258. Nar. novina od 10. studenoga 1900. misli, da tome “pomoći ne će biti, dok se ne promijene i naučne osnove”. Općenito se, po njegovu mnijenju, prigovara današnjoj srednjoj školi, da odviše mladež opterećuje učevnim gradivom, i to često posve suvišnim, od kojega nikad u životu neće imati nikakve koristi.
M. Divković, Nastavni vjesnik, 1902.
________________
● Loši tragovi naših gimnazija
Što se tiče odgojne strane, teško je govoriti o povoljnim uspjesima, jer se tu ima posla s vrlo velikim brojem učenika, pa je nemoguće uočiti sve moralne slabosti i po malo ih liječiti. Kad se pak u razred uvali nevaljan sin kakva političkog faktora ili kolege profesora, koji radi na istom zavodu, onda se za ljubav takvim miljenicima “dobre sudbine” mora i prema drugim učenicima uzimati iznimno mjerilo u odgoju: valja zažmiriti na oba oka, kao da se ti mezimci nijesu ogriješili o disciplinu, iako često znadu počiniti krupan delikt.
J. Dujmušić, Nastavni vjesnik, 1933–1934.
________________
Ako nas je bilo što moglo iznenaditi, iznenadio nas je stupanj petrifikacije ideja i pogleda u našem školstvu. Ni u jednoj se stvaralačkoj domeni ne govori toliko o reformama, a baš u toj domeni postojeće strukture kao da su posve imune od svega što se događa oko njih.
Z. Črnja, Mjesto i položaj hrvatske književnosti u nastavnim programima za škole drugog stupnja i za gimnazije. Rasprava, 1971.
________________
Školstvo u državi u svakom slučaju nije dobilo pripadajuće mjesto. To prije svega pokazuje činjenica da se o problemima školstva na najvišim državnim razinama do sada nije ozbiljno razgovaralo. Ista je situacija i u medijima. Školstvo je svuda, osim u medijima, prisutno vrlo periferno. Osim toga, u promišljanju hrvatske škole dosada je prevladavao sustav pokušaja i pogrešaka. Svaki je novi ministar pritom počinjao od početka.
Školstvo mora nadrasti pojedinačne i trenutačne interese. U promišljanju školstva mora se uvažiti sve što je vrijedno i u nacionalnim i u svjetskim okvirima, a to do sad nije bio slučaj.
D. Rosandić, Novi list, 1999.